Ministarstvo Zakonska regulativa Mapa stranica English
Središnji državni portal

Preporuka Komisije vezana uz dobru poljoprivrednu praksu za mikotoksine iz roda Fuzarium

PREPORUKA KOMISIJE
od 17. kolovoza 2006.

o sprečavanju i smanjenju toksina plijesni Fusarium toksina u žitaricama i proizvodima od žitarica

(Tekst značajan za EGP)

(2006/583/EZ)
KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno drugu alineju njegovog članka 211.,

budući da:

U skladu s Direktivom Vijeća 93/5/EEZ od 25. veljače 1993. o pomoći Komisiji i suradnji država članica u znanstvenom razmatranju pitanja koja se odnose na hranu[1], zadaća znanstvene suradnje (SCOOP) 3.2.10. pod nazivom „Prikupljanje podataka o pojavi toksina plijesni Fusarium u hrani i procjena unosa hranom među stanovništvom država članica EU” izvršena je u rujnu 2003.[2].
(1) Rezultati te zadaće pokazali su da su toksini Fusarium plijesni široko rasprostranjeni u prehrambenom lancu unutar Zajednice. Glavni izvori unosa toksina plijesni Fusarium putem hrane su proizvodi od žitarica, a posebno od pšenice i kukuruza. Premda je ukupni unos toksina plijesni Fusarium, odnosno unos u odraslih osoba niži od dopuštenog dnevnog unosa (TDI) za odgovarajuće toksine, unos u rizičnim skupinama poput dojenčadi i male djece je blizu granice ili čak premašuje TDI u nekim slučajevima.
(2) Posebno kod deoksinivalenola, unos hranom u skupini male djece i adolescenata blizu je granice dopuštenog dnevnog unosa. Kod zearalenona je potrebno obratiti pažnju na populacijske skupine koje u ovoj zadaći nisu prepoznate, a koje bi mogle redovito konzumirati proizvode čija je zagađenost zearalenonom učestala, te na proizvode namijenjene djeci, budući da je raznovrsnost njihove prehrane ograničena.
(3) Uredbom Komisije (EZ) br. 466/2001 od 8. ožujka 2001. o utvrđivanju najvećih dopuštenih količina određenih kontaminanata u hrani[3] utvrđuju se najveće dopuštene količine deoksinivalenola i zearalenona i, od 2007. godine nadalje, zahtijeva se određivanje najveće dopuštene količine fumonizina i T-2 i HT-2 toksina u žitaricama i proizvodima od žitarica.
(4) Najveća dopuštena količina određena za toksine plijesni Fusarium u žitaricama i proizvodima od žitarica uzimaju u obzir toksikološku ocjenu, ishod procjene izloženosti i izvedivost postizanja takvih količina. Međutim, prepoznato je da treba uložiti sve napore kako bi se dodatno smanjila prisutnost tih toksina plijesni Fusarium u žitaricama i proizvodima od žitarica.
(5) Što se tiče hrane za životinje, Preporukom Komisije 2006/576/EZ od 17. kolovoza 2006. o prisutnosti deoksinivalenola, zearalenona, okratoksina A, T-2 i HT-2 toksina i fumonizina u proizvodima namijenjenim za prehranu životinja[4] preporučuje se povećani nadzor prisutnosti toksina plijesni Fusarium u žitaricama i proizvodima od žitarica namijenjenim za hranjenje životinja i u krmnim smjesama te daje vrijednosti za navođenje koji se koriste u procjeni prihvatljivosti krmnih smjesa i žitarica i proizvoda od žitarica za prehranu životinja.
(6) Prisutnost toksina plijesni Fusarium u proizvodima za hranu za životinje može dovesti do toksičnih učinaka kod svih životinjskih vrsta, koji utječu na zdravlje životinja, iako osjetljivost znatno varira među životinjskim vrstama. U cilju zaštite zdravlja životinja i kako bismo izbjegli negativne učinke na stočarsku proizvodnju, što je također važno kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri spriječila i smanjila prisutnost toksina plijesni Fusarium u žitaricama i proizvodima od žitarica za prehranu životinja.
(7) Lanac žitarica stoga treba poticati na usvajanje dobre prakse kako bi se spriječilo i smanjilo zagađenje toksinima plijesni Fusarium, a to bi se trebalo postići primjenom načela primijenjene ujednačenosti širom EU. Potpuna provedba načela kao što je navedeno u ovoj Preporuci treba rezultirati daljnjim smanjenjem količine kontaminacije.
(8) Ta načela uzimaju u obzir „Kodeks za sprječavanje i smanjenje kontaminacije mikotoksinima u žitaricama, uključujući i priloge o okratoksinu A, zearalenonu, fumonizinima i trihoteceni (CAC/RCP 51-2003)”„ koje je usvojila Komisija za Codex Alimentarius 2003. godine,
OVIME PREPORUČUJE:
Države članice trebaju uzeti u obzir jedinstvena načela utvrđena u Dodatku, prilikom usvajanja mjera usmjerenih na korisnike u lancu žitarica kako bi se kontroliralo i upravljalo zagađenjem žitarica toksinima plijesni Fusarium.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. kolovoza 2006.
Za Komisiju
Markos KYPRIANOU
Član Komisije

 
PRILOG
NAČELA ZA SPREČAVANJE I SMANJENJE KONTAMINACIJE ŽITARICA TOKSINOM PLIJESNI FUSARIUM

UVOD
1. Različite vrste gljivice Fusarium, koje su uobičajene u tlu, proizvode različite mikotoksine, uključujući trihotecene poput deoksinivalenola (DON), nivalenola (NIV), T-2 i HT-2 toksina te nekih druge toksine poput zearalenona i fumonizina B1 i B2.  Gljivice Fusarium često se nalaze na žitaricama koje se uzgajaju u Americi, Europi i Aziji u područjima s umjerenom klimom. Neke od ovih gljivica Fusarium koje proizvode toksin u stanju su proizvesti dva ili više navedenih toksina u različitim količinama.
2. Dok potpuna eliminacija proizvoda kontaminiranih mikotoksinima u ovom trenutku nije moguća, cilj je smanjiti pojavu tih toksina kroz dobru poljoprivrednu praksu.  Cilj sadašnjih načela za sprečavanje i smanjenje toksina plijesni Fusarium je pružiti jedinstvene smjernice za sve države članice koje treba razmotriti prilikom pokušaja kontrole i upravljanja kontaminacijom tim mikotoksinima. Kako bi ova načela bila učinkovita, proizvođači u svakoj od država članica moraju uzeti u obzir ova opća načela s obzirom na njihove lokalne usjeve, klimu i agronomske prakse prije nego ih pokušaju primijeniti.  Važno je za proizvođače da shvate kako dobre poljoprivredne prakse (GAP) predstavljaju osnovnu liniju obrane u kontroli kontaminacije žitarica toksinima plijesni Fusarium, nakon čega slijedi provođenje dobre proizvođačke prakse (GMP) tijekom rukovanja, skladištenja, prerade i distribucije žitarica za ljudsku hranu i hranu za životinje. U izradi nacionalnog kodeksa prakse na temelju općih načela i sastavljanju određenih kodeksa prakse za pojedine vrste žitarica poboljšati će primjenjivost, osobito za usjeve poput kukuruza.
3. Ova načela opisuju čimbenike koji mogu dovesti do infekcije plijesni, rasta i proizvodnje toksina u žitaricama na nivou poljoprivrednih imanja te metode za njihovu kontrolu. Treba naglasiti kako će strategije sadnje za određeni usjev, prije žetve i nakon žetve, ovisiti o prevladavajućim klimatskim uvjetima, uzimajući u obzir lokalne usjeve i trenutne proizvodne prakse za tu određenu zemlju ili regiju.  Stoga, svi oni koji su uključeni u lanac opskrbe trebaju redovito provoditi vlastite procjene rizika kako bi odlučili o opsegu mjera koje treba poduzeti kako bi se spriječilo ili smanjilo onečišćenje toksinima plijesni Fusarium.
Takve procjene su posebno prikladne u odnosu na vrste usjeva za uzgoj kao što su pšenica ili kukuruz. Putovi zaraze i dinamike formiranja toksina razlikuju se od usjeva do usjeva te na njih utječu agronomski čimbenici. Sustavi ratarske proizvodnje u kojima je kukuruz sastavni dio rotacije nose visok rizik. Pšenica i druge žitarice uzgojene u tim rotacijama ili u neposrednoj blizini usjeva poput kukuruza također trebaju pažljivo upravljanje i nadzor.
4. Do kontaminacije žitarica toksinima plijesni Fusarium može doći zbog više čimbenika.  Dobre prakse ne mogu kontrolirati sve te čimbenike, kao na primjer vremenske uvjete.  Osim toga, nisu svi faktori jednako važni, a također može doći i do interakcije između tih različitih faktora što rezultira kontaminacijom toksinima plijesni Fusarium. Stoga je važno da se usvoji integrirani pristup koji se bavi svim mogućim čimbenicima rizika na razuman način. Konkretno, treba izbjegavati akumulaciju različitih faktora rizika, s obzirom na moguće interakcije među njima.
Također je od velike važnosti da se izvještava o iskustvima stečenim prethodnih godina u sprečavanju i nastanku gljivice i toksina plijesni Fusarium tako da se mogu koristiti za određivanje mjera koje treba poduzeti kako bi se spriječila pojava plijesni Fusarium u sljedećim godinama.
Trebaju se uvesti postupci za pravilno rukovanje, kroz segregaciju, obnavljanje, opoziv ili preusmjeravanje uporabe, žitaricama koje mogu predstavljati opasnost za zdravlje ljudi i/ili životinja.
5. Niže navedena načela bave se ključnim čimbenicima za kontrolu kontaminacije toksinima plijesni Fusarium na terenu. Najvažniji su: plodored, agrotehnika, izbor sorte ili hibrida i pravilna uporaba fungicida.

ČIMBENICI RIZIKA KOJE TREBA UZETI U OBZIR U DOBROJ POLJOPRIVREDNOJ PRAKSI (GAP)

PLODORED
6. Plodored je obično učinkovit način smanjenja rizika od kontaminacije, ovisno o soju plijesni i sorti usjeva. Vrlo učinkovito smanjuje kontaminaciju, posebno za ozime žitarice.  Usjeve, osim trave, koji nisu nositelji Fusarium vrsta koje utječu na žitarice, poput krumpira, šećerne repe, djeteline, lucerne ili povrća, treba koristiti u rotaciji kako bi se smanjio inokulum na terenu.  Sadnju uzastopnih usjeva žitarica malog zrna, kao što su pšenica, treba uzeti u obzir tek nakon provedene procjene rizika od Fusarium infekcije.
Značajna interakcija između prethodnog usjeva i agrotehnike je naznačila važnost ostataka usjeva nositelja u životnom ciklusu Fusarium patogena paleži klasa. Kada su uzgojeni usjevi pšenice nakon usjeva osjetljivog na Fusarium spp. poput kukuruza i žitarica, razine deoksinivalenola (DON) bile su više. Koncentracije osobito visokog deoksinivalenola nađene su tamo gdje je kukuruz bio prethodna kultura, jer je kukuruz alternativni nositelj za Fusarium graminearum, koji je poznat kao moćan proizvođač deoksinivalenola. Međutim, razine deoksinivalenola su bile značajno niže kod usjeva pšenice posađene nakon usjeva osjetljivog na Fusarium pri kojem je prakticirano oranje, u odnosu na usjeve pšenice nakon osjetljivog usjeva, ali s minimalnim uzgojem.

IZBOR SORTE/HIBRIDA
7. Odaberite hibride ili sorte najpogodnije za tlo i klimatske uvjete i uobičajene agronomske prakse. To će smanjiti stres biljaka i time činiti usjev manje sklonim infekcijama plijesni.  Samo sorte preporučene za uporabu u državi članici ili određenom području unutar države članice trebaju biti posađene u tom  određenom području.  Gdje je dostupno, uzgajajte sjeme sorti razvijenih zbog otpornost na plijesni koje napadaju sjeme i štetne insekte. Izbor sorte zbog njezine tolerancije prema Fusarium infekcijama također treba temeljiti na riziku od infekcije.

PLANIRANJE USJEVA
8. U mjeri u kojoj je to izvodljivo, ratarsku proizvodnju treba planirati kako bi se izbjegle klimatske prilike koje produžuju zrenje u polju prije žetve. Stres od suše se također mora uzeti u obzir kao faktor rizika za Fusarium infekcije.
9. Izbjegavajte pretrpanost biljaka održavanjem preporučenih razmaka između redova i između biljaka za vrste/sorte koje se uzgajaju. Informacije o razmaku između biljaka mogu se dobiti od sjemenskih tvrtki.

UPRAVLJANJE TLOM I USJEVIMA
10. Uzgoj mora uvažavati opasnosti od erozije te dobro upravljanje zemljištem.  Svaka praksa koja ima kao posljedicu smjenjivanje, uništenje ili ukop zaraženih ostataka usjeva, poput oranja, vjerojatno će smanjiti inokulum Fusariuma za sljedeći usjev. Tlo treba biti kultivirano tako da ostane hrapava površina ili gruba lijeha kako bi se potakla infiltracija vode i minimalizirali rizik od erozije tla i vezanih hranjivih tvari.  Ako se razmišlja o oranju, optimalno vrijeme za to u rotaciji je između dvije kulture osjetljive na Fusarium.  Također pogledajte točku 7.
11. Kad god je to moguće i praktično, pripremite lijehu za svaki novi usjev oranjem ispod ili uklanjanjem starih glava sjemena, stabljika i drugih ostataka žetve koji mogu poslužiti, ili potencijalno mogu poslužiti kao podloga za rast  plijesni koja stvara mikotoksine. U područjima osjetljivim na eroziju, prakse konzervacijske obrade tla mogu biti potrebne u interesu očuvanja tla.  U potonjem slučaju, posebnu pozornost treba posvetiti upravljanju ostatcima žetve koji bi mogli biti izvor moguće kontaminacije sljedećeg usjeva gljivicom Fusarium: te ostatke žetve treba što bolje samljeti tijekom ili nakon žetve prethodnog usjeva i ugraditi u tlo kako bi se olakšalo njihovo raspadanje (malčiranje).
12. Stres biljaka treba izbjegavati ako je moguće. Stres može biti uzrokovan brojnim čimbenicima, uključujući sušu, hladnoću, nedostatak hranjivih tvari i neželjene reakcije na materijal koji se koristi za usjev. U poduzimanju koraka za izbjegavanje stresa biljaka, primjerice korištenjem navodnjavanja, treba poduzeti korake kako bi se smanjila opasnost od naknadne infekcije plijesni, npr. izbjegavanjem navodnjavanja rasprskavanjem tijekom cvjetanja. Navodnjavanje je vrijedna metoda smanjenja stresa biljaka u nekim situacijama rasta. Optimizirana opskrbljenost hranjivim tvarima je bitna kako bi se izbjegla slabost, koja može poticati Fusarium infekcije, ali i smanjiti polijeganje. Područje i opskrba hranjivim tvarima za biljke mora se održavati.
13. Nema dokaza da kontrola insekata ima ikakvog učinka na Fusarium palež klasa žitarica općenito. Međutim, kontrola insekata kod kukuruza može smanjiti učestalost Fusarium truleži klasa i dobivenog fumonizin sadržaja u kukuruzu. Fungicidni tretmani sjemena su učinkoviti protiv mnogih snijeti sadnica i truleži sjemena koje se prenose sjemenom i tlom. Preventivne mjere treba koristiti što je više moguće kako bi se minimalizirale infekcije plijesni i oštećenje usjeva uzrokovano kukcima i, prema potrebi, mogu se koristiti odobreni i registrirani insekticidi i fungicidi za kontrolu toksikogene gljivice Fusarium po preporuci proizvođača. Gdje je uporaba pesticida neprimjerena, treba koristiti druge odgovarajuće prakse unutar integriranog ili organskog programa upravljanja štetnicima. Treba naglasiti da je pravovremena primjena fungicida presudna za suzbijanje zaraze plijesni i treba se temeljiti na meteorološkim informacijama i/ili anketama o usjevima. Infekcija se uobičajeno javlja tijekom cvatnje, što znači da se mikotoksini mogu proizvesti. Ako se u usjevu naknadno nađu infekcije plijesni i mikotoksini, tada rukovanje, miješanje i primjena žita treba to odražavati.
14. Fusarium vrste izolirane su iz širokog spektra trava i širokolisnih korova, a visoka gustoća korova je pokazala da rezultira povećanom Fusarium infekcijom. Korov u usjevu treba kontrolirati mehaničkim metodama ili pomoću registriranih herbicida ili koristeći druge primjerene i sigurne metode iskorjenjivanja korova.
15. Postoje podaci koji pokazuju kako polijeganje ima značajan utjecaj na razinu toksina plijesni Fusarium u zrnu. Dakle, polegnuto žito treba izbjegavati kod berbe, pogotovo ako je mokro, a vidljivi su prvi znakovi klijanja.  Izbjegavajte polijeganje usjeva podešavanjem učestalosti sjemena, racionalnim korištenjem gnojiva i primjenom regulatora rasta biljaka, gdje je to prikladno. Pretjerano skraćivanje stabljike treba izbjegavati.

ŽETVA
16. Ako je moguće, identificirati visoko rizične situacije koristeći usluge praćenja vremenskih prilika i bolesti. Procijeniti kvalitetu žita prije žetve, uzimajući u obzir ograničenja reprezentativnog uzorka i brze analize na licu mjesta. Gdje je to moguće, odvojiti svežnje žita, poput polegnutog žita, za koje se zna ili sumnja da ima visoku razinu Fusarium infekcije. Ako je moguće, odvojiti žito na temelju zahtjeva tržišne kvalitete, npr. za proizvodnju kruha ili za hranu za životinje, i na temelju kvalitete na polju, kao što su polegnuto, vlažno, čisto ili suho žito.
17. Kad god je to moguće, žeti žito odgovarajuće vlage. Odgođena žetva žita koje je već inficirano Fusarium vrstama može izazvati značajan porast mikotoksina u usjevu. Osigurajte da su postupci poput pravovremene dostupnosti resursa sušenja usjeva spremni u slučaju da se usjev ne može žeti u stanju idealne vlažnosti.
18. Prije žetve, pobrinite se da su sva oprema i objekti koji će se koristiti za žetvu i skladištenje usjeva funkcionalni. Kvar u tom kritičnom razdoblju može uzrokovati gubitak kvalitete žita i povećati stvaranje mikotoksina. Važni rezervni dijelovi trebaju biti dostupni na poljoprivrednom imanju, što smanjuje gubitak vremena zbog popravaka kvara. Pobrinite se da je oprema potrebna za mjerenja vlage dostupna i baždarena.
19. Koliko je to moguće, izbjegavati mehaničko oštećenje žita i izbjegavati kontakt s tlom za vrijeme žetve. Malo, smežurano žito može sadržavati veće količine mikotoksina nego li zdravo normalno žito. Uklanjanje smežuranog žita pravilnim postavkama kombajna ili čišćenjem nakon žetve kako bi se uklonilo oštećeno zrnje i druga strana tijela može pomoći u smanjenju razine mikotoksina. Dok neki postupci čišćenja sjemena, kao što su gravitacijski stolovi, mogu ukloniti neka od zaraženih zrna, zrnje s infekcijama bez simptoma ne može se ukloniti standardnim metodama čišćenja.

SUŠENJE
20. Kod žetve ili neposredno nakon žetve, treba odrediti razinu vlage usjeva. Uzorci uzeti za mjerenje vlažnosti trebaju biti reprezentativni koliko je to moguće. Ako je potrebno, osušite usjeve što je prije moguće do vlažnosti preporučene za skladištenje toga usjeva. Kod žetve mokrih žitarica koje se moraju sušiti, kao što je posebno slučaj kod kukuruza, razdoblje između žetve i sušenja treba svesti na minimum. U takvim slučajevima, dakle, žetva mora biti planirana u skladu s kapacitetom sušilica.
21. Žitarice treba sušiti na takav način da je razina vlage niža od razine potrebne za rast plijesni tijekom skladištenja. Vodena aktivnost manja od 0.65 odgovara uglavnom sadržaju vlage manjem od 15%. Konkretnije smjernice o razinama vlažnosti treba osigurati u nacionalnim normama, uzimajući u obzir lokalne uvjete skladištenja. To je potrebno kako bi se spriječio rast niza vrsta plijesni koje mogu biti prisutne u svježem žitu.
22. Kada vlažne žitarice trebaju biti skladištene prije sušenja, postoji rizik rasta plijesni u roku od nekoliko dana, što može biti popraćeno zagrijavanjem. Žitarice treba sušiti na takav način da je oštećenje žita minimalno. Najvažniji su: razdoblje tijekom kojeg se mokro, svježe požnjeto žito čuva na gomili prije sušenja ili čišćenja mora biti što kraće moguće kako bi se smanjio rizik rasta gljivica.  Mokro žito treba provjetriti kako bi se izbjeglo prekomjerno zagrijavanje prije sušenja. Gdje je to moguće, grupe žitarica s različitim rizicima od kontaminacije ne bi trebalo miješati.
23. Kako bi smanjile varijacije sadržaja vlage parcele, žito se može premjestiti u drugi objekt, ili silos, nakon sušenja.

SKLADIŠTENJE
24. Za robu u vrećama, osigurati čiste, suhe vreće koje se slažu na palete ili ugradite vodootporni sloj između vreće i poda.
25. Gdje je to moguće, provjetrite žito strujanjem zraka kroz skladišni prostor kako bi se održala odgovarajuća i jedinstvena razina temperature u skladišnom prostoru.  Provjerite sadržaj vlage i temperature uskladištenog žita u pravilnim intervalima tijekom razdoblja skladištenja.  Miris može ukazivati da se žito zagrijava, osobito ako je skladište zatvoreno.
26. Izmjerite temperaturu uskladištenog žita u nekoliko fiksnih vremenskih intervala tijekom skladištenja. Porast temperature može ukazivati na rast mikroorganizama i/ili najezdu kukaca.  Razdvojite vidljivo zaražene dijelove žita i pošaljite uzorke na analizu. Nakon odvajanja, smanjite temperaturu preostalog žita i provjetrite.  Izbjegavajte korištenje zaraženog žita za hranu ili za proizvodnju hrane za životinje.
27. Koristite dobre postupke održavanja kako bi se smanjila prisutnost insekata i plijesni u skladištima. To može uključivati korištenje prikladnih, registriranih insekticida i fungicida ili odgovarajućih alternativnih metoda. Treba pažljivo odabrati samo one kemikalije koje neće poremetiti ili uzrokovati štetu, ovisno o planiranoj krajnjoj uporabi žita, a korištenje treba biti strogo ograničeno.
28. Korištenje prikladnog, odobrenog konzervansa, primjerice organske kiseline poput propanske kiseline, može biti korisno za žitarice namijenjene za krmivo. Propionska kiselina i njezine soli su fungistatici, a ponekad se koriste za konzervaciju vlažnog žita na poljoprivrednom gospodarstvu nakon žetve kako bi se izbjeglo zagrijavanje i pojava plijesni prije obrade.  Njih treba primijeniti odmah koristeći odgovarajuću opremu kako bi se pružila jednaka pokrivenost cijele skupine žita koja se obrađuje, istovremeno osiguravajući visoku sigurnost korisnika. Ako je zrno tretirano nakon razdoblja vlažnog skladištenja, upotreba konzervansa nije garancija nekontaminiranog žita.

PRIJEVOZ IZ SKLADIŠTA
29. Transportni spremnici trebaju biti suhi i bez vidljivog rasta plijesni, bez kukaca i bilo kakvih kontaminiranih materijala. Prema potrebi, transportni spremnici trebaju biti očišćeni i dezinficirani prije uporabe i ponovne uporabe te biti primjereni za namijenjeni teret. Registrirani fumigatori ili insekticidi ovdje mogu biti korisni.  Nakon istovara, transportni spremnik treba isprazniti od svih tereta i očistiti po potrebi.
30. Pošiljke žitarica treba zaštititi od dodatne vlage korištenjem prekrivenih ili hermetičnih spremnika ili cerada. Izbjegavati promjene temperature i bilo kakve radnje koje mogu izazvati stvaranje kondenzata na žitu, što bi moglo dovesti do lokalnog nakupljanja vlage popraćenog rastom plijesni i stvaranjem mikotoksina.
31. Spriječiti najezdu insekata, ptica i glodavaca tijekom transporta uporabom spremnika otpornih na insekte i glodavce i druge prikladne metode te, ako je to potrebno, primjenom kemijskih tretmana protiv insekata i glodavaca, ako su odobreni za predviđenu krajnju namjenu za žito.
 

[1] SL L 52, 1993/03/04, str. 18. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).
[2] Izvještaj je dostupan na internetskim stranicama Europske komisije (DG Health and Consumer Protection) http://europa.eu.int/comm/food/fs/scoop/task3210.pdf
[3] SL L 77, 2001/03/16, str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 199/2006 (SL L 32, 4.2. 2006, str. 34.).
[4] SL L 229, 2006/08/23, str. 7.
 
 
Obavijesti
Doniranje hrane
Zlata vrijedan